nosiva krovna konstrukcija
Lagana uobičajeno drvena (iznutra obrađena gips-kartonskim pločama, drvenim
daščicama i dr.) ili masivna (obrađena sa žbukom, bojom, armiranom glet
masom i dr.)
Kao i kod ravnih krovova i kod kosih je krovova potrebno spriječiti prodiranje
difuzne vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i stvaranja
kondenzata u toplinskoj izolaciji ili ga svesti na dozvoljeni minimum, a
isto tako treba spriječiti kondenzaciju vodene pare na unutrašnjoj površini.
Parna se brana postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj toplinske izolacije.
Kod neprovjetravanih se krovova parna brana izvede sa izolacijskim trakama
sa ugrađenom metalnom folijom (Al folija), dok je kod provjetravanih krovova
u većini slučajeva dovoljna PE folija. Parnu je branu potrebno proračunati.
toplinska izolacija
Osigurava ugodne mikroklimatske uvjete boravka u prostorijama, spriječava
prekomjerno zagrijavanje i toplinski rad konstrukcije, značajno smanjuje
potrošnju energije za grijanje i zadovoljava zahtjeve u pogledu toplinske
stabilnosti u ljetnom razdoblju. Postavlja se između greda i ispod greda
kod laganih provjetravanih konstrukcija kosog krova ili punoplošno na masivnu
nosivu krovnu ploču. Kada nema dovoljno prostora između greda, izvede se
potkonstrukcija i između drvenih gredica ili metalnih nosača i završne unutrašnje
obloge postave ploče toplinske izolacije. Preporučljivo je uvijek izvesti
ovakav donji, drugi sloj toplinske izolacije, radi prekrivanja toplinskih
mostova i reški između ploča prvog sloja toplinske izolacije. Kod laganih
provjetravanih kosih krovova preporuča se izvesti potkonstrukciju koja sprječava
prenošenje toplinskog rada na završni sloj i nastanak pukotina. Kao toplinska
izolacija primjenjuje se ekspandirani polistiren
NOVOLIT
STIROPOR EPS 70. Kod primjene ekspandiranog polistirena iznad ploča
toplinske izolacije nije potrebna vjetrovna brana. Debljinu toplinske izolacije
treba proračunati, a u praktičnoj je primjeni najmanje 15 cm.
sloj za provjetravanje
Nalazi se između pokrova i toplinske izolacije. Površina ulaznih otvora
za zrak i izlaznih otvora ovisi o nagibu krova i njegovoj ukupnoj površini.
Otvore je najbolje izvoditi kao kontinuirane proreze pri vrhu i pri dnu
svake krovne plohe ili na nasuprotnim stranama ispod strehe kod krovova
manjih nagiba. Ne preporuča se debljina sloja za provjetravanje manja
od 4 cm. O debljini i pravilnoj izvedbi sloja za provjetravanje u mnogome
ovisi i funkcioniranje cijelog elementa kosog provjetravanog krova, posebno
u zimskom razdoblju, a i ljeti provjetravanje znatno doprinosi ugodi boravka
u prostoru. Zimi kod loše provjetravanih krovova mogu nastati građevinske
štete uslijed kondenzacije vodene pare na donjoj strani pokrova ili ispod
rezervne hidroizolacije odnosno otapanjem snijega i zamrzavanja vode u
olucima.
rezervna hidroizolacija, potkrov ili kišna brana
Kod provjetravanih kosih krovova polaže se na daščanu oplatu. U praksi
se često izvodi provjetravani kosi krov bez daščane obloge. U tom se slučaju,
rezervna hidroizolacija polaže preko drvene potkonstrukcije ili greda i
mehanički učvrsti, ali smiju se primijeniti samo folije otporne na trganje
i rastezanje. Upotrebljavaju se izolacijske bitumenske trake ili paropropusne
polimerne folije. Rezervna kišna brana mora biti postavljena tako da omogući
provjetravanje. Kod neprovjetravanih masivnih ravnih krovova rezervna se
hidroizolacija polaže na toplinsku izolaciju.
pokrov
Izbor materijala za krovni pokrov (sve vrste crijepa, lim, valovite ili
ravne cementne ploče, šindra) ovisi o nagibu krova, klimatskim uvjetima
i tradiciji ambijenta u kojem je zgrada smještena. Kod pokrova od lima
i bitumenske šindre pažnju treba obratiti na dovoljno provjetravanje i
nagib krova kako ne bi došlo do kondenzacije vodene i građevinske štete.
Pokrov od malih elemenata (crijep) mora se izvoditi na letvama i kontraletvama
položenima okomito na strehu, kako bi se uvijek dobio vertikalni provjetravani
zračni sloj.