Naziv STIROPOR postao je, sinonimom za ekspandirani polistiren – EPS (skraćenica EPS).
A sve je počelo 1954 godine, kada je u kemijskom koncernu BASF u SR Njemačkoj, proizveden ekspandirani polistiren pod zaštićenim imenom »Styropor®», u vrijeme kada su se u arhitekturi tražili novi oblici, a u graditeljstvu nove tehnologije tanjih i lakših konstrukcija.
Zato je kao materijal izvanrednih toplinsko-izolacijskih (λ =0.041
do 0.035 W/mK) i mehaničkih svojstava, niske cijene i jednostavne ugradnje
vrlo brzo osvojio svjetsko graditeljstvo i do današnjih je dana, bez premca,
ostao po potrošnji termoizolacijskih materijala na prvom mjestu s udjelom
većim od 40 %.
Postupak
proizvodnje ekspandiranoga polistirena (EPS) provodi se u tri stupnja.
U prvom se stupnju kratkotrajnim grijanjem vodenom parom, predekspandiraju
ekspandirajuće granule polistirena. Stijenke polistirena omekšaju, a lako
hlapljivi ugljikovodik u ekspandirajućim granulama prelazi u plinovito
stanje. Granule ekspandiraju povećavajući svoj volumen za 20 do 40 puta,
a gustoća se smanji s oko 600 kg/m3 na 15 kg/m3
– 30 kg/m3 (40 kg/m3).
Predekspandirane
se granule prenose u paropropusne silose gdje dozrijevaju. Ova difuzijska
stabilizacija traje 6 - 24 sata.
U trećem se stupnju granule doziraju u zatvorene metalne kalupe u kojima uz djelovanje suho zasićene vodene pare dolazi do konačne ekspanzije. Granule ponovno omekšaju, a kako daljnje povećanje volumena u zatvorenim kalupima nije moguće, međusobno se slijepe, tvoreći kompaktni materijal zatvorenih ćelija. Blokovi se vade iz kalupa i nakon stabilizacije dimenzija, postupkom vruće žice, režu u ploče.
Za proizvodnju stiropora, nije svejedno kakve su kakvoće ekspandirajuće granule polistirena, gdje i kada su proizvedene, odnosno koliko je vremena prošlo od njihove proizvodnje do ekspandiranja. Nerijetko se, poradi niže nabavne cijene brodskim transportom prevoze na velike udaljenosti, što dugo traje. Posebice u tropskom pojasu radi velikih vrućina postoji opasnost hlapljenja ekspandirajućeg plina iz granula. Tako proizvedeni stiropor neće imati zadovoljavajuća tehnička svojstva. Nije svejedno i kojim se tehnološkim postupkom proizvodi.
Zato, kod odluke o kupnji, cijena stiropora ne bi smjela biti odlučujuća, što je čest slučaj. Rezultat su građevinske štete i nezadovoljstvo korisnika, koji skupo plaćaju neznanje i/ili lako, ali neodgovorno stečenu zaradu.
Danas je tehnološki postupak proizvodnje stiropora znatno inoviran, što se odrazilo na cijeni i kvaliteti, a razlika se može i pogledom razaznati. Suvremena tehnologija koristi vakuum postupak, koji je i tvrtka NOVOLIT d.d. uvela 1998 godine. NOVOLIT STIROPOR zato, svojom kvalitetom potpuno zadovoljava zahtjevima HRN EN 13163 (ranije slične norme za EPS bile su : DIN 18164, HRN G.C7.202, SIST G.C7.202).
Gustoća (kg/m3) najviše utječe na svojstva stiropora. Proizvodi se u 6 različitih gustoća od 12 kg/m3 do 30 kg/m3 (čak i do 40 kg/m3), pa se prema gustoćama i najčešće deklarirao, a temeljem HRN EN označuje se prema svim svojim svojstvima (identifikacijske oznake EPS HRN EN 13163), a najčešće prema tlačnoj čvrstoći (kPa). Svaki od ovih tipova ima svoje područje ugradnje, što je kod primjene veoma važno. Jer nekadašnja podjela na "meki i "tvrdi" stiropor, dovodila je do nesporazuma i građevinskih šteta. Zato je kod projektiranja, primjene i kupnje potrebno obratiti pozornost na identifikacijske oznake proizvoda i preporuke za primjenu, što je obveza svakog proizvođača u skladu s tehničkim propisom, zakonom i HRN EN 13163.
NOVOLIT STIROPOR EPS – F proizvodi se posebno za „Povezane sustave za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na bazi ekspandiranoga polistirena„. Za primjenu u ovim sustavima stiropor se mora proizvesti bez dodatka recikliranog stiropora (mljeveni otpad prilikom rezanja blokova, upotrijebljena ambalaža i dr.), što je inače u tehnologiji proizvodnje, za sve ostale tipove dozvoljeno i uobičajeno kod svih proizvođača.
Povezani sustav za vanjsku toplinsku izolaciju (ETICS) na bazi ekspandiranoga polistirena (više ...)
Ranije, dok nije uveden vakuum postupak proizvodnje, u ispjenjenim blokovima stiropora dugo se zadržavala voda i sredstvo za pjenjenje – lako hlapljivi ugljikovodik. Za primjenu u fasadnim sustavima za stabiliziranje ploča bilo je potrebno i više od 100 dana. Kod proizvođača koji proizvode stiropor vakuum postupkom iz kvalitetnih sirovina i poštuju zahtjeve tehnološkog protokola i normi, vrijeme stabilizacije značajno je skraćeno. Novom normizacijom (standardima) nije određeno koliko bi nakon proizvodnje stiropor trebao odležati prije ugradnje u fasadne sustava niti za druge primjene.
Proizvođači su, prema odredbama HRN EN 13172, odgovorni za kvalitetu isporučenog proizvoda sukladno HRN EN koja se odnosi na taj proizvod.
Certifikat sukladnosti - identifikacijske oznake - novi nazivi proizvoda
Elastificirani ekspandirani polistiren NOVOLIT STIROPOR EPS – T proizvodi se najsuvremenijom tehnologijom. Blokovi stiropora nakon vađenja iz kalupa odmah se prešaju na znatno manji volumen. Ovim se postupkom utječe na molekularnu strukturu, a rezultat je povećana elastičnost, odnosno niža vrijednost dinamičke krutosti (MN/m3). Nakon što dovoljno odleže i stabiliziraju se na oko 10 – 15 % manji volumen, režu se u ploče 10 % veće debljine od nazivne. Ovim postupkom proizvodnje ploče elastificiranog stiropora imaju niže vrijednosti dinamičke krutosti od onih ploča proizvedenih postupkom provlačenja kroz rotirajuće valjke i sigurnost da će nakon opterećenja betonskim estrihom/košuljicom zadržati svoju nazivnu debljinu. To znači da će primjerice Novolit Stiropor EPS – T debljina = 22/20 mm, nakon opterećenja trajno zadržati debljinu 20 mm.
Podovi između etaža-plivajući pod (više ..)
Upijanje vode kod stiropora je vrlo malo, što mu je i omogućilo tako široku primjenu. U 1 m3ima prosječno 98 % zraka i 3 – 6 milijuna zatvorenih ćelija, što ga ujedno čini i izvanrednim toplinskim izolatorom.
Ne primjenjuje se (osim u ožbukanim »kombi pločama») u svrhu poboljšanja zvučne izolacije, ali zato su elastificirane ploče, niskih vrijednosti dinamičke krutosti SD MN/m3 idealne u plivajućim podovima u svrhu prigušenja udarnog zvuka – topota.
NOVOLIT STIROPOR EPS je teško zapaljiv materijal, prema EN 13501-1 Eurorazred E, a prema HRN DIN 4102 „teško zapaljiv„ razred B1 (veći zahtjev od samogaseći).
U trajnom je opterećenju otporan na temperaturi do +75°C, a kratkotrajno podnosi temperature oko 100°C.
Ekspandirani polistiren ima relativnu kemijsku otpornost, na što su svi proizvođači dužni upoznati tržište. U svakom slučaju treba izbjegavati proizvode koji u sebi sadrže organska otapala, što je naviše slučaj kod nekih ljepila (za plastiku, gumu i sl.) ili boja. Uobičajena građevinska ljepila, mortovi ili cementni estrisi, sa ili bez dodataka vodenih disperzija, mogu se slobodno upotrebljavati. Detaljna uputstva daju proizvođači, obzirom na kemijski sastav proizvoda. Treba izbjegavati bitumenske mase zagrijane na temperaturi većoj od 70°C.
Stiropor se ne polaže u vreli bitumen, već se mora pričekati da se malo ohladi. Isto vrijedi i za nanošenje vrelog bitumena izravno na ploče. Kod izvedbe hidroizolacijske zaštite, stiropor ploče se kaširaju bitumenskim trakama s tim da se kaširanje jednostavno i ekonomično radi na gradilištu (ili se vruća bitumenska masa točkasto nanosi na izolacijsku traku i onda zalijepi na striopor, ili se samoljepive izolacijske trake nalijepe na stiropor).
NOVOLIT STIROPOR EPS ne pospješuje rast mikroorganizama, ne truli, ne stvara plijesni, ne raspada se i »ne nestaje», što ne znači da ga ne treba prigodom ugradnje mehanički zaštititi.
Stiropor je za ljude i okolicu neškodljiv proizvod.
Nije otrovan, a ako se i zapali ne razvija štetne plinove. Ne sadrži fluor-klor
ugljikovodike i ne može utjecati na »ozonske rupe». Lako
se reciklira. Ne sudjeluje u stvaranju »efekta staklenika». Zato
se s pravom može reći da stiropor nema negativnog utjecaja na okoliš,
dapače, upravo poradi njegove osnovne primjene u graditeljstvu, a to je
ušteda energenata, te recikliranja, jedan je od najvažnijih čimbenika
u zaštiti okoliša.